Licitar je šareno ukrašeni kolač od slatkoga tijesta kakav se tradicionalno proizvodi u središnjem i nizinskome dijelu Hrvatske, a običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj kulturi. O Licitarskom srcu smo već pisali, ali dolaskom Valentinova možda se netko želi upustiti u njihovo pravljenje i dekoriranje. Na stranici Licitar.hr mogu se pronaći detaljna uputstva, samo Vam preostaje malo volje i mašte da razveselite dragu ili dragog.
Recept
Za tijesto:
1 kg šećera
6 dl vode
3 dag licitarskog kvasca
2 kg glatkog brašna
Za glazuru:
1/3 kg želatine
1 l vode
jestive boje
Za oslikavanje:
želatina
šećerni sirup
krumpirovo brašno
jestive boje
Licitarski kvasac, još se naziva i ledeni kvasac ili salakalij, po svojem je sastavu amonijakov bikarbonat. Tu kemikaliju oštrog mirisa (po amonijaku) medičari odavna rabe kako bi tijesto njihovih medenjaka i licitara uzišlo, a njihovi proizvodi dobili osebujan okus. Također se rabio i u kućanstvima za pripremu nekih kolača, prije nego što su ga zamijenili suvremenija soda bikarbona, ili još noviji prašak za pecivo.
Ajs je jestiva smjesa za ukrašavanje licitara. U pravilu je razmjerno složene recepture, koju medičari nevoljko odaju, a poneki se sastojci teško nabavljaju. No, na ovom koraku kućni majstori ne bi trebali odustati, već mogu pokušati s ajsom pripremljenim od šećera u prahu, snijega od bjelanjaka i vode. Ako za ukrašavanje poželimo boju različitu od bijele, ajs se može i obojiti jestivom bojom.
Postupak
Kao prvo se, uz dodatak licitarskog kvasca, zamijesi tijesto od brašna i vode u kojoj je otopljen šećer. Tijesto se potom razvalja, te se modla šteherima, tj. oblikuje limenim licitarskim kalupima za izrezivanje. Oblikovano tijesto slaže se u lim za pečenje, te se peče u pećnici dok ne dobije blago žućkastu boju.
Za sitne licitare, po dva se kolačića međusobno lijepe gustom smjesom brašna i vode, umetnuvši uzicu za vješanje među njih. Potom slijedi tunkanje, tj. umakanje licitara u tekući pripravak obične želatine obojene jestivom bojom u prahu (npr. onom za bojanje pisanica), nakon čega se licitari vješaju kako bi se osušili.
U konačnici slijedi ukrašavanje licitara (cifranje), za što se rabi jestiva smjesa (ajs). Gotovom se smjesom ajsa napuni papirnati tuljac ili šprica za ukrašavanje torti s odgovarajućim nastavkom (tilnom), te se licitar ukrasi bijelim viticama, šarenim cvjetovima, zelenom „travicom“ i sl.
I na kraju, ono što je najbolje kod licitara, ukoliko vam se konačni uradak ne svidi, slobodno ga možete pojesti.
Preuzeto sa stranice: Licitar.hr